Mit je jedan od najstarijih i najvažnijih pojava u povijesti kulture čovječanstva. Kultura iumjetnost se i danas okreću k izvoru tj. likovima iz
mitologije. Preuzimaju ih, preispituju, preoblikuju i aktualiziraju njihove poruke.
Između mnogih emblematičkih mitoloških i umjetničkih motiva Antike, lik Meduze predstavlja legenda o njenom sudbonosnom pogledu.
Ona je prikazana kao čudovište koje ima velikeželjezne zube, brončane ruke i zlatna krila, a umjesto kose na glavi otrovne zmije.
Toliko je ružna da bi se svatko okamenio od njenog pogleda.
Suočeni raznim umjetničkim prikazima Meduze, vidimo da često može njezino zmijama omotano lice u ljudskoj podsvjesti aktivirati različite,
čak i potpuno kontradiktorne odazive. Takva vizualizacija Meduze imala je širok odjek i u rimskom svijetu, na mozaicima u kontekstu
domusa ili unutar privatnih villa. Na njima promatra stanovnike kuće i goste. Arapi su joj dali ime Algol, što znači vrag ili đavlovo oko.
Noću bi ubijala usamljene putnike, a onda bi ih pojela. Takav mitološki kontekst Meduze je u našem vremenu i prostoru duboko ukorijenjen u nama.
Zato se pri suočenju meduza i ljudi, nažalost, i danas u našim reakcijama iscrtavaju posljedice antičkih mitova u kojima prevladavaju
neutemeljene zablude.
Meduze oduvijek pokreću špekulacije o vječnom životu i potiču traganje za izvorom mladosti i besmrtnosti. Znanstveno dokazana je činjenica da
su neke meduze zbog sposobnosti regeneracije stanica i tkiva “vječna bića”. One neometano pulsiraju u svjetskim morima i oceanima više od
650 milijuna godina. U toku je razdoblje šestog izumiranja vrsta, a upravo su meduze te koje kreiraju evolucijske poteze budućnosti života.
U morskim ekosustavima preuzimaju glavnu ulogu. Smatraju se rijetkim “dobitnicama” degradacije morskog okoliša. Budući da im je potrebno
izuzetno malo kisika, one dobro napreduju u vodama razorenim pretjeranom razinom dušika i fosfora, a osobito dobro se snalaze na umjetnim
strukturama (npr. naftnim i plinskim platformama i elektranama na vjetar).
Ova, uvjetno neugodna, morska bića koja nas opeku tijekom kupanja, uništavaju riblju mlađ i onemogućavaju ribolov mrežama, ali važan
su izvor hrane mnogim morskim organizmima, a ribljim zamecima služe kao sklonište od riba grabljivica. Znanost meduzama najavljuje novu
budućnost kao “čistačicama” mikroplastike iz mora, a njihova sluz također će se moći koristiti u kozmetici i medicini.
Znatiželjnom autoru Dušanu Grbcu nova okruženja i motivi donose mnogo novih impulsa i prilika. On vođen željom da se udalji od
antropocentričnog razmišljanja, meduzu vrste Cotylorhiza tuberculata u moru uz istarsku obalu, pokušava razumjeti i interpretirati na više
razina.
Fotografiranju tih čarobnih lutalica pristupa tako da povezuje svijet drevnih mitova sa svijetom znanosti i tehnologije, pružajući tako mogućnost
otvaranja novih pogleda na problem suživota i interakcije. Tako izražava svoj stav preplićući prikaz meduza u ulozi fatalnih zavodnica kao i nevinih
žrtava, traži njihovu ljepotu i monstruoznost, otkriva slojeve njihovih maski, proniče im u dušu u odrazu Perzejevog štita.
Bavi se rekonstrukcijom ženske miline, stvaranjem novog višeznačnog stvorenja , igra se percepcijom, višedimenzionalnošću, trajanjem i postojanjem.
Kao dugogodišnji fotograf i iskusni ronilac na fotografske motive Dušan djeluje u duhu visokih etičkih standarda. Tako se ističe njegovo
senzualno-senzoričko iskustvo objekta i prostora.
Zaista čarobne trenutke susreta s čarobnim lutalicama stvorio je na inovativan način koristeći osnovne alate i tehnologije za podvodnu
fotografiju. Fascinacija novim tehnologijama u njegovim fotografijama nije više u prvom planu.
U prvom planu su intimne interakcije i pro jekcije. Pretvara prostor u estetska i avanturistička iskustva, istražuje i vizualizira tajanstvene pojedinosti
Cotylorhize tuberculate. Fotografijom stvara imerzivne modele prostora u unutrašnjosti Cotylorhize tuberculate.
Kroz njih kao opijeni suptilnom dozom psihodelične estetike, pratimo promjene i učinke svjetlosti na njenu strukturu. Iskustvo takvog
trenutka je impresivno. Dušanova fotografija pretvara podmorje u virtualni mikro-ples, koji inspiraciju nalazi u kombinaciji romantičnih,
algoritamskih i fraktalnih situacija. Kvaliteta na izložbi predočenih nam fotografija učinjenima kompaktnim digitalnim aparatom gotovo je
nevjerojatan uspjeh. Ali prije svega, Dušanov kritički stav prema svom radu, traženju i analizi pogrešaka te temeljito promišljanje i planiranje,
zaslužni su za izvrsne rezultate.
Na temelju analize i dijaloga s klasičnom tradicijom opravdava ulogu i misiju umjetnika koji svojim suptilnim pogledom odražava sebe
i svijet koji nas okružuje.
Lavoslava Benčić
mitologije. Preuzimaju ih, preispituju, preoblikuju i aktualiziraju njihove poruke.
Između mnogih emblematičkih mitoloških i umjetničkih motiva Antike, lik Meduze predstavlja legenda o njenom sudbonosnom pogledu.
Ona je prikazana kao čudovište koje ima velikeželjezne zube, brončane ruke i zlatna krila, a umjesto kose na glavi otrovne zmije.
Toliko je ružna da bi se svatko okamenio od njenog pogleda.
Suočeni raznim umjetničkim prikazima Meduze, vidimo da često može njezino zmijama omotano lice u ljudskoj podsvjesti aktivirati različite,
čak i potpuno kontradiktorne odazive. Takva vizualizacija Meduze imala je širok odjek i u rimskom svijetu, na mozaicima u kontekstu
domusa ili unutar privatnih villa. Na njima promatra stanovnike kuće i goste. Arapi su joj dali ime Algol, što znači vrag ili đavlovo oko.
Noću bi ubijala usamljene putnike, a onda bi ih pojela. Takav mitološki kontekst Meduze je u našem vremenu i prostoru duboko ukorijenjen u nama.
Zato se pri suočenju meduza i ljudi, nažalost, i danas u našim reakcijama iscrtavaju posljedice antičkih mitova u kojima prevladavaju
neutemeljene zablude.
Meduze oduvijek pokreću špekulacije o vječnom životu i potiču traganje za izvorom mladosti i besmrtnosti. Znanstveno dokazana je činjenica da
su neke meduze zbog sposobnosti regeneracije stanica i tkiva “vječna bića”. One neometano pulsiraju u svjetskim morima i oceanima više od
650 milijuna godina. U toku je razdoblje šestog izumiranja vrsta, a upravo su meduze te koje kreiraju evolucijske poteze budućnosti života.
U morskim ekosustavima preuzimaju glavnu ulogu. Smatraju se rijetkim “dobitnicama” degradacije morskog okoliša. Budući da im je potrebno
izuzetno malo kisika, one dobro napreduju u vodama razorenim pretjeranom razinom dušika i fosfora, a osobito dobro se snalaze na umjetnim
strukturama (npr. naftnim i plinskim platformama i elektranama na vjetar).
Ova, uvjetno neugodna, morska bića koja nas opeku tijekom kupanja, uništavaju riblju mlađ i onemogućavaju ribolov mrežama, ali važan
su izvor hrane mnogim morskim organizmima, a ribljim zamecima služe kao sklonište od riba grabljivica. Znanost meduzama najavljuje novu
budućnost kao “čistačicama” mikroplastike iz mora, a njihova sluz također će se moći koristiti u kozmetici i medicini.
Znatiželjnom autoru Dušanu Grbcu nova okruženja i motivi donose mnogo novih impulsa i prilika. On vođen željom da se udalji od
antropocentričnog razmišljanja, meduzu vrste Cotylorhiza tuberculata u moru uz istarsku obalu, pokušava razumjeti i interpretirati na više
razina.
Fotografiranju tih čarobnih lutalica pristupa tako da povezuje svijet drevnih mitova sa svijetom znanosti i tehnologije, pružajući tako mogućnost
otvaranja novih pogleda na problem suživota i interakcije. Tako izražava svoj stav preplićući prikaz meduza u ulozi fatalnih zavodnica kao i nevinih
žrtava, traži njihovu ljepotu i monstruoznost, otkriva slojeve njihovih maski, proniče im u dušu u odrazu Perzejevog štita.
Bavi se rekonstrukcijom ženske miline, stvaranjem novog višeznačnog stvorenja , igra se percepcijom, višedimenzionalnošću, trajanjem i postojanjem.
Kao dugogodišnji fotograf i iskusni ronilac na fotografske motive Dušan djeluje u duhu visokih etičkih standarda. Tako se ističe njegovo
senzualno-senzoričko iskustvo objekta i prostora.
Zaista čarobne trenutke susreta s čarobnim lutalicama stvorio je na inovativan način koristeći osnovne alate i tehnologije za podvodnu
fotografiju. Fascinacija novim tehnologijama u njegovim fotografijama nije više u prvom planu.
U prvom planu su intimne interakcije i pro jekcije. Pretvara prostor u estetska i avanturistička iskustva, istražuje i vizualizira tajanstvene pojedinosti
Cotylorhize tuberculate. Fotografijom stvara imerzivne modele prostora u unutrašnjosti Cotylorhize tuberculate.
Kroz njih kao opijeni suptilnom dozom psihodelične estetike, pratimo promjene i učinke svjetlosti na njenu strukturu. Iskustvo takvog
trenutka je impresivno. Dušanova fotografija pretvara podmorje u virtualni mikro-ples, koji inspiraciju nalazi u kombinaciji romantičnih,
algoritamskih i fraktalnih situacija. Kvaliteta na izložbi predočenih nam fotografija učinjenima kompaktnim digitalnim aparatom gotovo je
nevjerojatan uspjeh. Ali prije svega, Dušanov kritički stav prema svom radu, traženju i analizi pogrešaka te temeljito promišljanje i planiranje,
zaslužni su za izvrsne rezultate.
Na temelju analize i dijaloga s klasičnom tradicijom opravdava ulogu i misiju umjetnika koji svojim suptilnim pogledom odražava sebe
i svijet koji nas okružuje.
Lavoslava Benčić