Tapija
(žarg. tapija = učmala atmosfera nekog mjesta ili apatična, bezvoljna osoba tj. grupa ljudi)
Koncept „Tapija“ rađa se kao želja da podijelim svoj doživljaj zime, ne zime kao meteorološkog
pojma, već umornu atmosferu i otuđenost koja zimi zavlada primorjem.
Zimske noći u kojima treperave figure ljudi i njihovih ljubimaca nevoljko vladaju prostorom kao
u nekoj vrsti zimskog sna.
Noći su to magle i vlage koje su svojom umornom, apatičnom i bezvoljnom atmosferom u potpunoj
suprotnosti s raskošnim, toplim , svijetlim i živim (nažalost prenapučenim) ljetom.
Koncept „Tapija“ rađa se kao želja da podijelim svoj doživljaj zime, ne zime kao meteorološkog
pojma, već umornu atmosferu i otuđenost koja zimi zavlada primorjem.
Zimske noći u kojima treperave figure ljudi i njihovih ljubimaca nevoljko vladaju prostorom kao
u nekoj vrsti zimskog sna.
Noći su to magle i vlage koje su svojom umornom, apatičnom i bezvoljnom atmosferom u potpunoj
suprotnosti s raskošnim, toplim , svijetlim i živim (nažalost prenapučenim) ljetom.